Meneghello i L’Ordre de Saint Fortunat. English version coming soon…
L’Ordre de Saint Fortunat
ZAHVALA HVALEVRIJEDNOM REDU SVETOG FORTUNATA NA ODLIČJU I MEDALJI
Hvalevrijednom redu sv. Fortunata ogranak Hrvatska zahvaljujem na velikoj časti što su Obitelji Meneghello i Palmižani dodjelili ove godine “ L ‘Ordre de Saint fortunat Corporation supranationale enregistrèe d’ Utilitè Publique – Palmizana Meneghello – Le Présent Diplôme et la Médaille D’Or Maison de Qualitée “ Zadar 10. Mai 2014.
To je veliko priznanje stoljetnom radu i žrtvi ove obitelji u nastojanju kontinuiranog oplemenjivanja svog obitavališta i u nastojanju idealističnog i zdušnog provođenja kulturnog turizma na malom otočiću daleko od civilizacije.
Od 1906. kada je botaničar profesor Eugen Meneghello uz sadnju egzotičnog vrta zasadio tada, u ono vrijeme, još najegzotičniju biljku – turizam – obitelj Meneghello se iz generacije u generaciju trudila uspjeti u svom naumu. Željela je stvoriti mjesto za sve umorne od civilizacije .
“Za sve one kojima je “potreban mir”, koji svoj odmor žele uživati “u suncu, svjetlu, zraku, vodi i aromatičnom mirisu pinija, potpuno opušteno, i u svakom pogledu zbrinuti”.
Otvorila je gostima svoj veliki posjed od 320 hektara i svoju otočku rezidenciju, obiteljski ljetnikovac zvan “Palmižanski dvorac” iz 1820. “Na raspolaganju im stoje “prijateljske sobe”. Kuće su okružene palmama, kaktusima, voćkama, bajamima i smokvama, pinijama, čempresima i raznim egzotama. Prava suptropska vegetacija.” piše u palmižanskom prospektu s početka 20. stoljeća.
Palmižanski će gosti uživati u mediteranskoj tradicionalnoj kuhinji koja se temelji na produktima iz ekološki čistog “plavog i zelenog vrta“. Iz modrine mora svakog dana stižu svježe ribe, lignje, jastozi, školjke, iz velikog zelenog vrta povrće, voće i aromatične trave, koje hrani dodaju poseban čar. Mediteranska kuhinja je jednostavna jer se zasniva na visokokvalitetnim namirnicama, koje je najbolje uživati u njihovom izvornom obliku.
Nasljednici prof. Meneghella su ostali vjerni njegovoj ideji i vode tako obiteljski i prijateljski turizam više od stotinu godina, gost dobiva na dalmatinskim otocima zdravu, još uvijek nezagađenu prirodnu hranu… i mir i spokoj za dušu, i aktivnost šetanja, jedriličarstva, ribolova, plivanja i drugog kako bi i svoje tijelo osnažio.
Zbog navedenog, premda daleko od svih civilizacijskih i turističkih puteva, ljudi željni mira, prirodnih ljepota, mediteranskih delicija i kulturnog okruženja i ophođenja, pronalazili su ovu daleku destinaciju i ostali joj vjerni generacijima i u najgore vrijeme komunističkih represalija i odbacivanja svega individualnog i privatnog.
Dvjesto je godina tako iz generacije u generaciju Obitelj Meneghello pokušavala oplemeniti mjesto u kojem živi. “Decenijama su otkrivali svoj obitavalište postupno i trudno. S otoka oni nisu nikada ništa odnijeli. Na njemu su ostavili sve” kaže u dugom eseju Slobodan Prosperov Novak u “Saga o Quintessenzi : Palmižana – Cvat kamena” 2002.
Pa i svoje živote.
Tokom brojnih decenija, iz kamena je na otoku bez vode nastao jedan od najljepših i najraskošnijih egzotičnih arboretuma u južnoj Europi.
Brojni su pak umjetnici nadahnuti prirodnim ljepotama pretočili to u svoja platna i kipove i zauvijek ovjekovječili ovaj dio mediteranskog krajolika za sve buduće generacije ..
Prisustvom eminetnih hrvatskih i stranih umjetnika, tako je maleni otočić postao visoka kulturna meka za ljubitelje umjetnosti iz čitavog svijeta. Brojni su moreplovci u svojim odisejskim lutanjima bacali sidro u palmižanske vale kako bi se prošetali škojarskim vrtom i napunili dušu u raskošnoj koloristički bogatoj galeriji, koja je zavladala šumom i terasama, koja svakog časa mijenja svoje lice novim umjetničkim kreacijama.
Ove godine to su nebeski letači, anđeli i ptice …
“Jato nad arboreumom” zajednički je naziv svih ljetnih manifestacija ljeta gospodnjega 2014., kojima umjetnici svojim vizijama anđela i ptica brane prirodu i kulturu.
To je ovaj puta snažan i glasan poziv za pomoć svima, ne samo posjetiteljima ovog otočića, nego svim ljubiteljima iskonskih vrijednosti…. Isto tako i dičnim i časnim pripadnicima Reda svetog Fortunata. …
Molimo ih da svoj zdušni rad na propagiranju prošire i na borbu za očuvanje hrvatske baštine. Svjedoci smo vremena u kojem bezdušno i bezobzirno grabljenje novaca i trke za zaradom postaju velika prijetnja uništenju prirodnih i kulturnih resursa najveće vrijednosti. Betonira se obala, sijeku šume, terorizira čovjek i priroda po ljude opasnom bukom, pijanstvom, drogama… Razara mir i spokoj. I tu se ne obazire na privatno vlasništvo, uzurpira se , pslanjajući se na nasilje i sporost, neučikovitost i korupciju sudova.
Uništava se brzo i okrutno i ono stvoreno stoljećima. Zaduženi koji bi morali zakonski reagirati i čuvati, stoje i šute ili još opakije, sudjeluju, puneći vlastite džepove, u razaranju kulture i kulturnih tekovina.
Zahvaljujem profesoru Karin Mimici , jednoj od najvećih poznavatelja i propagatora hrvatske gastronomske scene što me je predložila za ovu pretežnu nagradu, kao i gospodji Tini Eterović Čubrilo, koja se entuzjastički bori za promicanje hrvatskog turizmu i predana je predsjednica internacionalnog udruženja FIJET u Hrvatskoj. Gospodin Siniša Križanac svojim tekstom dirnuo nas je u srca, hvala mu.
