22. svibnja 2020. – Dok tisuće napuštaju hrvatsku, zašto biste se vi preselili u Hrvatsku – da, zaista! Zaboravite na Uhljebistan, zaboravite na turizam, ovo su CROMADS.
Svi ćemo se zauvijek sjećati ovih posljednjih nekoliko mjeseci. Toliko nesigurnosti, toliko promjena, toliko vremena da razmislimo o prošlosti i budućnosti. Mislim da smo se svi promijenili barem malo zahvaljujući koroni. Ili smo se promijenili mnogo.
Meni je ovih posljednjih nekoliko mjeseci prošlo kao u magli. Nikad nisam više radio u životu, i tih sat vremena koje sam sam provodio uz Jadran svaku večer nakon što sam cijeli dan pisao o smrtima i bolesti pomoglo me održati normalnim. I dalo mi je jasnoću.
Sada vidim svijet drukčije nego što sam ga vidio prije godinu dana, posebno kad se radi o Hrvatskoj. I ništa mi nije jasnije od toga kako je ova seizmička promjena u našim životima Hrvatsku postavila u savršen položaj da preokrene svoje opadanje broja stanovnika, stvori bogatstvo i pomakne ovu zemlju prema naprijed.
S ili bez Uhljebistana.
Nekad sam mislio da je moguće reformirati sustav ovdje, a moji hrvatski prijatelji smijali su se mojoj naivnosti. I bili su u pravu. Ali, posljednja me godina natjerala da shvatim da je sav trud uložen u nastojanja da se popravi Uhljebistan i provedu reforme zapravo posve uzaludan. Energija je to koja se može bolje usmjeriti u novim, pozitivnim smjerovima, kao što je moj novi koncept – CROMADS (skraćenica od Croatia i nomads, nomadi; nomadi u Hrvatskoj).
Potpuna nesposobnost Ministarstva turizma, koju predvodi ministar-heroj sa svojim sloganima za vrijeme doba korone poput “Hrvatska diše turizam”, dok istovremeno nisu u stanju objaviti bilo kakve korisne savjete za putovanja u Hrvatskoj, pokazuje – još jednom – da zaista nema nade. Pa, draže mi je, umjesto da nastojim popraviti Kraljevstvo slučajnog turizma, ismijavati ih i igrnorirati, na kraju ih učiniti besmislenima i nebitnima.
Pokrenuli smo zajednicu na Viberu, nazvanu Total Croatia Travel INFO prije nekoliko dana, saznati više i priključiti se možete ovdje. Prošlo je 8 dana otkad me zamjenik ministra turizma pozvao dapošaljem pitanja Ministarstvu, na koja će oni odgovoriti pa ću ja stvoriti stranicu koja će pomoći onima koji stvaraju 20 % hrvatskog BNP-a – turistima. I 8 dana kasnije dobio sam tišinu. Shvatio sam da ne odgovaraju medijima, stoga je za turiste još manja šansa da će dobiti odgovor, pa smo pokrenuli Viber community s namjerom da sve podatke stavimo na jedno mjesto (ako vas to zanima, pospremite link na ovaj naš članak u kojem je sve objašnjeno). Dopuštamo pitanja (i bilo ih je MNOGO), te odgovaramo koliko možemo, a one na čija pitanja ne možemo odgovoriti upućujemo na prave adrese e-maila. Reakcije su uglavnom vrlo pozitivne i posebno mi se svidio ovaj komentar koji sam primio od Bonaca Experience – hvala vam! Pridružite nam se (trebat će vam aplikacija Viber).
Jedan od ključeva uživanja u boljem životu u Hrvatskoj je toliko jednostavan, a s druge strane toliko teško ostvariv
Mindset.
Stanje duha.
Prije par godina, u [i]fičru[/i] napravljenom za britansko veleposlanstvo u Zagrebu, objasnio sam sve što bi strani investitor trebao znati o Dalmaciji u jednoj rečenici, za koju mi je trebalo 12 godina da je shvatim, ali čim je shvatite i prihvatite, život u Dalmaciji postane gotovo savršen. A ako je ne možete prihvatiti odmah, ili ćete je prihvatiti u budućnosti ili će vam se život pretvoriti u frustraciju. A rečenica je…
Nemojte pokušavati promijeniti Dalmaciju, ali očekujte da će Dalmacija promijeniti vas.
Stanje duha važno je i kad se obraćate Moćnoj Državi Uhljebistan. Umjesto da se nervirate i osjećate frustriranima, kako sam se ja osjećao godinana, ovih dana se osjećam kao stanovnik Osla koji mnogo pije i puši dok se obraća Norveškoj i životu u njoj. Ovo je divna zemlja, ali, čovječe, cigarete i piće su zaista skupi. Ali, njegovo je razmišljanje da su pivo od preko 10 eura, te porez na cigarete i alkohol vrijedni plaćanja da bi se živjelo u Norveškoj.
Tako nekako ja doživljavam Uhljebistan. Umjesto da sam deprimiran i frustriran, prihvaćam da je jedna od negativnih stvari oko života ovdje – slično kao cijena piva i cigareta u Norveškoj – činjenica da moram plaćati porez na uhljebe kako bi mogao živjeti u jednoj od najljepših zemalja u Europi, koje imaju jedan od najboljih stilova života.
I znate što? Čim se ubacite u taj način razmišljanja, samo malo toga “nemojte pokušavati mijenjati Dalmaciju, ali očekujte da će Dalmacija promijeniti vas”, sva negativnost nestaje. Okružite se sa što je više moguće pozitivnih i dinamičnih ljudi ovdje, koncentrirajte se na stvaranje Hrvatske 2.0 i bolje budućnosti za našu djecu. Faks uređaji Uhljebistana 2.0 su na izdisaju, postaju svakim danom sve manje relevantni.
A sada, razgovarajmo o CROMADS (Kromadima), i zašto su oni hrvatska budućnost – i to posebno sjajna budućnost!
Radi se o konceptu koji sam prvi put predstavio na Business Cafe Online događaju prošli tjedan, gdje sam bio jedan od gostiju uz legendu Jana de Jonga. Ništa vezano za Cromade nije posebno komplicirano, niti je skupo implementirati taj koncept. Zahtijeva promjenu samo jedne jedine stvari.
Stanja duha.
Cromads – za početak.
Da bih taj koncept najbolje objasnio, trebate zaboraviti na Hrvatsku u kojoj turizam ostvaruje 20 % BDP-a, pritom polagano uništavajući njenu obalu. Trebate zaboraviti i na Uhljebistan za sada. Vratit ćemo ideje Moćne Države Uhljebistana nešto kasnije, kada dođemo do tri različita scenarija – Cromads koji žive s, bez ili uz naše uhljebske prijatelje.
Koncentrirajmo se na to što je Hrvatska bez Uhljebistana: sigurna, prirodom prekrasna zemlja u EU, cjenovno prihvatljiva i lako dostupna, sa sjajnom lokalnom hranom i vinom, stvarima koje treba vidjeti i doživjeti, infrastrukturom i internetom. I životnim stilom kojem cijeli svijet zavidi. Sjajna zemlja za provesti život. Zapamtite ovu misao.
Živimo u svakim danom sve više digitalnom svijetu, i činjenica je da nas mnogo (a uskoro će nas biti većina!) radi u istom uredu.
Taj se ured zove internet.
Samo su dvije varijable u našem globalnom uredu – povezivost (3G, 4G ili 5G) i vremenske zone. Osim toga, slobodni smo šetati svojim uredom i odabrati radno mjesto koje nam najbolje odgovara.
Kad odemo iz ureda, odlazimo doma.
Kad sam prvi put pričao Business Cafeu, prije godinu dana u Zagrebu, trebalo mi je 90 kilometara da dođem do njih iz Varaždina, 180 kilometara za cijeli put.
Prošli sam mjesec primio svoj mjesečni izvještaj od Google Mapsa, u kojem me obavještavaju koliko sam zemalja obišao i kilometara prošao u travnju 2020.
Hodao sam 100 kilometara, a vozio se samo 65! Dakle, taj put da do Business Cafea prošle godine bio je trostruko duži od ukupne vožnje koju sam obavio u travnju 2020.
A opet, sjedio sam u Jelsi u krevetu s čašom vina, drugi sam se put pojavio na Business Cafeu, ali ovaj put me gledalo mnogo više ljudi nego što bi se moglo ugurati u sobu u Zagrebu.
Vlasnica BC-a, Kristina, mogla je biti u Dublinu, Dubaiju ili Durbanu. Prošle godine, morala je biti fizički u Zagrebu, ali to se promijenilo. I kako online školovanje postaje sve uvjerljivije, stupovi koji nas vezuju za određenu lokaciju sve više postaju uklonjeni. Naravno, neki od nas htjet će ostati u mjestu gdje su odrasli, blizu svojih obitelji. Ali mnogi će poželjeti napustiti ured i domom zvati neku lifestyle destinaciju.
Mjesto poput Hrvatske.
Zamislite, dug dan u uredu i zatvorite računalo i tražite što će vas opustiti. Ugodno kupanje u Jadranu prije večere, možda? Šetnja kroz mjesta koja je zaštitio UNESCO, poput Splita, Trogira ili Dubrovnika? Ili planinarenje ili šetnja kroz prekrasnu zemlju čijih je 10 % teritorija posvećeno nacionalnim parkovima ili parkovima prirode?
Izbor je vaš. Destinacija je sigurna, cjenovno prihvatljiva, lako dostupna, većina govori engleski jezik, hrana i vino su izvrsni, ima mnogo toga što biste trebali vidjeti i doživjeti. A jesam li spomenuo taj stil života?
Prije pandemije korone, globalna su predviđanja bila da će na svijetu biti cijela milijarda digitalnih nomada do 2035. godine. Događaji posljednjih nekoliko mjeseci samo su ubrzali taj trend, pretpostavljam.
Za razliku od turista, digitalne nomade privlači stil života. To znači i duži ostanak, više integracije u zajednicu, prilika da se uključe u život, potaknu i nešto u nju vrate. Kad ovdje govorim o lokalnim nomadima, lokalne me oči blijedo gledaju jer pogrešno misle da govorim isključivo o blogerima i influencerima koji se bave Splitom i Dubrovnikom.
A onda im ispričam o Julie iz Denvera, pa budu šokirani. U vrijeme masovnog bježanja iz Slavonije, postoji žena koja ne samo da se preselila u Osijek na nekoliko mjeseci, nego je time bila oduševljena. Sigurno, pristupačno, prekrasno, sjajno lokalno stanovništvo i priroda, govori se engleski jezik. Čemu bi čovjek mogao prigovoriti?
Ne tjera li vas to na razmišljanje, što ako?
Zašto ne biste cijeli dan radili u uredu, a zatim prešli u svoj lifestyle raj – otprilike bilo gdje u Hrvatskoj?
A nisam još ni spomenuo hranu. Ni vino.
Sjajnu lokalno proizvedenu hranu, sa sastojcima koji nisu dostupni kroz cijelu godinu u nekom bezukusnom obliku, nego samo kad im je sezona. A okus i svježina je fantastična. Kao što je i 130 autohtonih sorti vina, uključujući originalni zinfandel.
Kako bi bilo kad bi moja hrana putovala onoliko koliko ja putujem? Sjajni lokalni proizvodi. Lokalna ekonomija.
Posao u globalnom uredu, dom u glavnom gradu stila života Europe: gdje da se prijavim? Vrijeme je da porazgovaramo o slonu u našoj dnevnoj sobi.
Ovo su scenariji za Cromade:
Scenarij 1: Uhljebistan u potpunosti ignorira priliku s digitalnim nomadima.
Židot ide dalje, kako je i prije išao. Nešto mudrog marketinga privuče nešto više digitalnih nomada nego što ih je i do sad dolazilo. A oni ZAISTA dolaze. Bez reformi pravila o imigraciji, njihov će boravak biti ograničen na tri mjeseca u većini slučajeva. Ali, digitalni nomadi su pokretna družina, doći će na tri mjeseca, trošit će u barovima, restoranima, dućanima. Svi ti neizravni porezi bit će samo naznaka onoga što bi moglo biti. Solidan prihod.
Scenarij 2: Uhljebistan odlučuje uključiti se.
Budući da je većina uobičajenih pritoka novca presušila, Uhljebistan odlučuje da se treba uključiti. Učinimo jednostavnijim da digitalni nomadi ostanu duže, na taj način nama će doći više novca. Nekima se životni stil toliko svidi da će pokrenuti svoje tvrtke, zaposliti lokalno stanovništvo, a svi će oni zajedno plaćati ogromne poreze Moćnoj Državi Uhljebistanu.
Scenarij 3: Vive La Revolution!
Stvari u Hrvatskoj postaju dovoljno loše da se ljudi odluče pobuniti. Nacija koja može na ulice Zagreba dovesti 550.000 ljudi koji slave svoje nogometne junake sa Svjetskog prvenstva i koja može Olivera sa stilom ispratiti u Vela Luku pokreće protest sa sličnom strašću. To završava tako da Uhljebistan biva ukinut.
Što nam ostaje? Globalni ured, zaposlenici iz cijelog svijeta koji sudjeluju u lokalnom gospodarstvu, inspiriraju način razmišljanja u sljedećoj generaciji lokalnog stanovništva. A kako više nema Uhljebistana, progresivno oporezivanje približava te tvrtke i njihove potencijalne zaposlenike.
I dok se nadamo scenariju 3, realniji je scenario 1 – što je i dalje OK!
Radite u globalnom uredu, uživajte u glavnom gradu stila života Europe, s ili bez Uhljebistana.
Zaboravite na pronalaženje onih 20 milijuna turista koji polako uništavaju obalu.
Kupujte lokalno, radite digitalno, mijenjajte način razmišljanja. Hrvatska je zaista fantastično mjesto za život. Mjesto u kojem bi lokalno stanovništvo zaista uživalo na svojoj obali, samo kad bi si to mogli priuštiti.
