28. srpnja 2018. godine – Jeste li strani investitor koji misli da rješavanje papirologije u Hrvatskoj traje unedogled? Očigledno ne poznajete prave ljude. Hrvatska koju stranci ne vide – kako Hrvatska doista funkcionira.
Prošlo je 11 godina otkad je skupina Norvežana kupila zemlju u blizini Sućuraja kako bi na istoku otoka Hvara otvorila 270 milijuna eura vrijedan, luksuzni Nikki Beach Resort, što bi bila najveća investicija ikad na hrvatskoj obali te otvorilo 500 radnih mjesta. Jedanaest godina poslije, norveški ulagači još uvijek nisu postali vlasnici zemlje.
Također je prošlo i oko 11 godina otkad su ulagači kupili velik komad zemlji u blizini Staroga Grada na Hvaru, a za koji je ministar turizma Gari Cappelli rekao da će se tamo izgraditi 140 milijuna dolara vrijedan hotel i resort Four Seasons, prvi predstavnik lanca Four Seasons u Hrvatskoj. U lipnju 2017. godine objavljeno je da bi izgradnja trebala započeti do kraja 2017. godine, a da će prvi gosti stići 2019. Zajedno sa 350 radnih mjesta. Godina 2019. sve je bliža no ništa još nije sagrađeno, niti je izdana građevinska dozvola, kao što ni ugovor za pristupnu cestu nije potpisan. Neki već sumnjaju hoće li projekt uopće i biti realiziran.
A iseljavanje se nastavlja.
Hvar je, čini se, prava noćna mora, mjesto gdje je nemoguće odraditi ikakav posao.
Osim ako ne poznajete prave ljude, naravno…
I ako imate voljne i prilagodljive lokalne (i više razine) vlasti, koje su spremne odraditi stvari brzinom kakva bi odgovarala i najbržem ulagaču.
Tako započinje priča o Jelsi i Vrboskoj koja izaziva popriličan lokalni bijes, a postavljaju se i brojna pitanja.
(Otok Zečevo, koji institucija zadužena za zaštitu još uvijek smatra zaštićenim značajnim krajobrazom)
Idiličan, gotovo djevičanski otok, u vlasništvu države i pod upravljanjem Hrvatskih šuma, zaštićen kao značajni krajobraz, no čiji je pravni status u posljednjih nekoliko mjeseci u tišini doživio izmjene bez javne rasprave ili barem obavijesti, gdje je u tišini odobrena koncesija osobi koja se bavi iznajmljivanjem plovila, i gdje su sve jače sumnje da je partijanerska kombinacija Carpe Diema iz Hvara, s glavnim barom u gradu i obližnjim otokom za zabavu, sve bliže da se ponovi i u Jelsi i na otočiću Zečevu. Zečevo se nalazi u moru ispred uspavane Vrboske, u blizini Kampa Nudist, kojeg savršena lokacija čini jednim od najpopularnijih nudističkih kampova u Hrvatskoj te je važan izvor prihoda za otok, što bi invazija na Zečevo istog trenutka uništila.
Puno je načina na koji se može gledati na ono što se u proteklih nekoliko mjeseci zbiva u vezi s Jelsom i Vrboskom, a jedan od tih načina jest i letak o čudesnim promjenama na Zečevu, koji se pojavio prije nekoliko dana, a objavljen je i na kraju ovog članka.
Ja na cijelu priču radije gledam kroz ono što je rekao, i službeno i neslužbeno, te kroz ono što je učinio, jedan od najuključenijih u ovu priču, SDP-ov načelnik Jelse, Nikša Peronja.
Peronji, mladom pravniku iz Jelse, ovo je drugi mandat načelnika. Riječ je o razdoblju velikih promjena za grad, a posljednjih se nekoliko godina radi na više velikih infrastrukturnih projekata. U tom mu se smislu svakako trebaju priznati značajna postignuća, a iako dio njegovih planova nailazi na snažno protivljenje, ono što mi je zapelo za oko dok sam na Jelsu gledao iz relativno udaljenog Varaždina bilo je to da su u medijima objavljivane samo pozitivne priče o Jelsi. Jedan je regionalni novinar u nacionalnim medijima objavljivao isključivo pozitivne priče, pa se činilo da je Jelsa uistinu savršeno mjesto. Ili to ili se, iz nekog razloga, negativne priče nikako nisu uspijevale probiti do medija… Bilo je nešto čega sam se opet sjetio kad sam ranije ove godine za vrijeme karnevala pogledao politički skeč, inače poznat po svojoj oštroj, a ponekad i otrovnoj političkoj satiri – gradonačelnik je pozivao sve koji su na društvenim mrežama kritizirali nešto u Jelsi da obrišu svoje komentare. Toliko je uspješan bio u tom uvjeravanju da je većina učinila kako je zatražio pa su negativne reakcije na internetu netragom nestale.
Glasine da Carpe Diem preuzima otočić Zečevo prvi sam put čuo prošlog ljeta. Odmah sam nazvao načelnika Peronju i zatražio sastanak. Uvijek je bio spreman izdvojiti svoje vrijeme i kroz godine sam itekako uživao u našim razgovorima. U glasinama nije bilo nikakve istine, a osim toga, premda su Zečevom upravljale Hrvatske šume pod koncesijom, kao načelnik on bi kontrolirao radno vrijeme ugostiteljskog objekta. Sve se činilo kao lažna uzbuna. Bio je to srpanj 2017. godine.
Kad sam se ranije ove godine potkraj ožujka vratio u Jelsu za Uskrs, naišao sam na puno više glasina. Ne samo da je Carpe Diem preuzimao Zečevo, nego su preuzeli i jedan od najatraktivnijih objekata u Jelsi, Gradsku kavanu, koja se nalazi odmah ispod njegovog ureda i iza legendarne klupe koja je jedan od simbola Jelse.
Glasina je bilo toliko da je načelnik Peronja, nakon što je još jednom pristao da popijemo pivo kako bismo porazgovarali o situaciji, bio jedina osoba u cijelome gradu koji nije bio čuo da Carpe Diem stiže u grad, a tu mi je neobaviještenost potvrdio i usmeno i SMS-porukom.
A zatim je cijela stvar postala još sumnjivija, budući da je jedna slučajnost slijedila drugu. Načelnik je priznao da je prethodno ljeto bio na kavi s jednim od vlasnika Carpe Diema, otprilike u vrijeme kad mi je demantirao da Carpe Diem ima ikakve veze s Jelsom i Zečevom, i puna tri mjeseca NAKON što je koncesiju za Gradsku kavanu dao informatičkoj tvrtki bez zaposlenih – a čiji su direktori izravno povezani s istim onim šefom Carpe Diema s kojim se on družio tri mjeseca poslije. No, ipak nije znao ništa o dolasku Carpe Diema u Jelsu ili na Zečevo. Možete pročitati prvi TCN-ov članak o navodnom dolasku Carpe Diema u Jelsu, napisan 31. ožujka, u vrijeme kad načelnik navodno još uvijek nije znao da se Carpe Diem interesira za Jelsu ili Zečevo, ali – kao što ćemo vidjeti – više od dva tjedna NAKON što je sudbina još važnije stvari, otoka Zečeva, zapečaćena. Opet navodno bez njegova znanja.
Nešto je tu počelo smrdjeti više od pokvarene ribe, pa sam počeo malo kopati i detaljnije analizirati javni natječaj za Gradsku kavanu. Naišao sam ne samo na jednu slučajnost za drugom, nego i na naznake koje su pokazivale da je natječaj napisan za unaprijed odabranog pobjednika, koji od tada u potpunosti krši uvjete natječaja, u tolikoj mjeri da postoje dobri razlozi zašto bi natječaj možda trebalo poništiti i ponoviti. Više informacija o tome nalazi se u TCN-ovu članku iz svibnja 2018. godine – U predivnoj Hrvatskoj, sve su životinje ravnopravne, ali neke su ravnopravnije.
A također sam siguran da je čista slučajnost to što je osoba kojoj je nedavno dodijeljena koncesija na Zečevu prvi susjed zgradi u kojoj je registrirana tvrtka Gradska kavana.
Vratimo se sada letku o Zečevu koji je objavljen prije nekoliko dana (cijeli letak nalazi se ispod članka). U potpunoj tišini, i bez ikakvog obavještavanja javnosti, izveden je zanimljiv administrativni manevar. Taj je otok zapravo šuma te je bio tako i zaveden kao jedna katastarska čestica, br. 2638. Prije puno godina tamo se nalazio nekakav restoran, ali danas je Zečevo borova šuma koju najčešće posjećuju nudisti, pravi mirni raj. Tamo se ništa nije smjelo graditi, a otok je bio pod zaštitom državnih institucija.
A zatim je netko iznenada, prije nekoliko mjeseci, odlučio otok podijeliti na dvije čestice, jednu u sredini otoka i drugu na obali. Tek treba vidjeti tko je ta osoba, ali pretpostavljamo da u današnjoj transparentnoj Hrvatskoj to ne bi trebalo biti teško doznati?
Podjela čestice obavljena je u rekordnom vremenu (ako ste kojim slučajem strani ulagač u Hrvatskoj, bolje nemojte ovo čitati) – u samo osam dana, što u ovoj državi još nije zabilježeno. Osim, naravno…
Zahtjev za podjelu čestice i promjenu kategorizacije poslan je 5. ožujka 2018. godine, samo četiri dana prije nego što je novi zakon stupio na snagu. Tkogod da je česticu podijelio, bio je brži čak i od zakona, a nakon izglasavanja novog zakona, novi status čestice koja pokriva središte otoka, a koja se sada vodi kao poljoprivredno zemljište, imao je pozitivan (ako želite tamo nešto graditi) učinak za vlasnika koncesije. Ruševine na jednoj čestici službeno su upisane kao legalne građevine. Zanimljivo je pitanje kako to da je otok prekriven borovom šumom kategoriziran kao poljoprivredno zemljište, a to bi nam vjerojatno mogao objasniti onaj tko bi nam mogao objasniti i zašto je katastarska čestica uopće podijeljena.
Sva je ova papirologija odrađena 18 dana PRIJE nego što sam se našao na uskršnjoj pivi s načelnikom, koji nije imao pojma o bilo čemu vezanom uz Carpe Diem.
A zatim, ne biste povjerovali, u vrijeme kad nitko nije znao da se uopće daje neka koncesija, stanovnik Jelse po imenu g. S.T. (koji je, kao što sam već napomenuo, susjed tvrtke Gradske kavane) čudom je doznao da se nudi nekakva koncesija. Koncesije se obično dodjeljuju putem javnog natječaja, što uključuje javnu obavijest, no g. S.T. dobio je nešto malo drugačije, nešto po nazivu „koncesijsko odobrenje“, a što ne samo da ne zahtijeva natječaj, nego to navodno mogu izdati jedino lokalne vlasti – dakle, Općina Jelsa kojom upravlja načelnik Jelse. Premda načelnik navodno nije znao ništa o Zečevu ili planovima za taj otok, njegov je ured ipak, kako se čini, nekako uspio izdati koncesiju.
Postoji još jedan vrlo neobičan aspekt cijele priče, koji pokazuje da u svemu ovome postoji i regionalni interes. Hrvatska je obala u javnom vlasništvu, a zona do šest metara od mora naziva se „pomorsko dobro“. Najčešće se pruža između 6 do 12 metara od obale, a uobičajeno je da hoteli i restoranu uzimaju koncesiju na prostor ispred svojih objekata. Na Zečevu, obalno je područje proglašeno pomorskim dobrom, no na nevjerojatnih 36 metara, za što nikad nisam čuo da postoji u Hrvatskoj. To je vrlo neobično i postavlja se pitanje – zašto? Pretpostavljam da su današnjoj transparentnoj Hrvatskoj ista ona osoba koja može odgovoriti tko je zatražio podjelu otoka jest upravo ista ona osoba koja može objasniti i zašto je čestica pretvorena u poljoprivredno zemljište i zašto je tako velik dio otoka sad praktički dostupan kao golema koncesija za plažu.
Zanimljivo je što se odluka o veličini pomorskog dobra, kao i odluka o tome tko dobiva koncesiju, donosi na regionalnoj razini. Za to je zaduženo isto ono tijelo koje je prošle godine koncesiju na slavnu plažu Zlatni rat u Bolu dodijelilo tvrtki bez zaposlenih, što je dovelo do promjene u vodstvu Splitsko-dalmatinske županije.
Kontaktirao sam načelnika Peronju SMS-om, objasnivši mu da ću napisati članak o zbivanjima na Zečevu te sam zatražio sastanak kako bih mogao iznijeti i njegov komentar. Zasad nije odgovorio, no njegov ću komentar objaviti u cijelosti ako se odluči javiti.
Međutim, načelnik Peronja jest odgovorio na letak na kojemu su objavljene novosti o promjenama na Zečevu, i to tako što je za utorak, 31. srpnja, sazvao sastanak u Vrboskoj kako bi objasnio što se zbiva na Zečevu. Čini se da nakon mjeseci tijekom kojih nije znao ništa o Zečevu, sad ipak ima informacije koje želi podijeliti. Bit će to zanimljiv sastanak.
Posljednjih su se dana pojavila i nepotvrđena izvješća o građevinskom materijalu koji je dopremljen na Zečevo. Premda o tome nemam nikakvih informacija, maleni drveni objekt tamo ranije nije bio – pogledajte fotografiju.
U nastavku se nalazi anonimni letak koji je skrenuo pozornost javnosti na zbivanja na Zečevu.
