Kako popraviti stvari u Hrvatskoj: Otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću

Dragi Andreje,

nadam se da vam ne smeta što vas zovem Andrej. Vjerojatno ne znate tko sam ja, no imamo korijene u istoj zajednici na Hvaru, budući da sam 13 godina živio u Jelsi. Imamo i neke zajedničke poznanike. Na gornjoj fotografiji nalazite se u Tarantela Baru s prof. Frankom Johnom Dubokovichem, čuvarem hvarskih dijalekata. Prije nekoliko godina, u vrijeme dok je život bio daleko jednostavniji, fotografiju je snimila moja prijateljica Vivian, koja vodi portal Eco Hvar. Prošle ste godine bili ljubazni te ste joj čestitali na njezinom portalu. Bila je presretna što je dobila potporu s tako visoke razine i što je prepoznato koliko truda ulaže u cilju zaštite okoliša u Hrvatskoj.

Moje je ime Paul. Ja sam debeli Britanac koji živi u vašoj predivnoj zemlji od 2003. godine. Vodim maleni informativni portal o vašoj zemlji na engleskom jeziku po nazivu Total Croatia News, koji je iz dana u dana sve veći, prepoznat je od Google Newsa i prate ga brojni hrvatski i međunarodni mediji (na primjer, prošle smo godine doveli New York Times da upozna gradonačelnika Hvara), kao i institucije EU i većina veleposlanstava u Zagrebu. Zahvaljujući Svjetskom nogometnom prvenstvu (čestitamo vam na hrvatskom uspjehu, uključujući i na pobjedi protiv Engleske u polufinalu), broj posjetitelja dramatično nam je porastao i sada smo među 100.000 najčitanijih internetskih stranica na svijetu, dosta ispred Hrvatske turističke zajednice. Nije loše za portal na stranom jeziku u malenoj državi koji se usudio sanjati. Iznimno sam ponosan na svoj tim.

Ozračje za vrijeme svjetskog prvenstva bilo je fantastično, i ne mogu se sjetiti da mi je u ovih 16 godina ikad bilo ljepše u vašoj državi. Bilo je predivno vidjeti ljude koji su bili toliko sretni te su zaboravili na svoje svakodnevne probleme, barem na tih nekoliko tjedana. Čak je i Index.hr nekoliko dana bio sretan, objavivši da će od četvrtka do utorka, tijekom završnice prvenstva, objavljivati samo pozitivne priče. Puno radim u medijima, a ta je Indexova pozitiva ostavila dubok dojam na mene, baš kao i ukupna atmosfera u cijeloj državi. Zbog toga sam si postavio prilično nevjerojatno pitanje:

Ako udružimo snage, možda možemo popraviti stvari u ovoj zemlji?

Vaš posao nije jednostavan – najmoćnija ste osoba u državi (osim u pogledu grljenja s ljudima…) – tako da je vaše vrijeme vrlo dragocjeno i imate previše toga što trebate obaviti. No, tada sam doznao da ćete idućeg jedna opet doći u Jelsu na Dan općine i da biste možda mogli imati dva sata da se usredotočite na neka od lokalnih pitanja koja biste mogli početi rješavati delegiranjem zadaća i nadzorom iz središnjice. To vam ne bi trebalo odnijeti puno više vremena od tih dva sata, budući da oko sebe imate ekipu ljudi koja možete provesti vaše odluke. A što ako biste idućeg tjedna mogli pronaći dva sata da se informirate o nekim pitanjima, probijete se kroz birokraciju koja možda postoji, sve kako biste riješili taj problem? Poboljšali biste situaciju na Hvaru, a zatim biste polagano počeli popravljati stvari i u ostatku Hrvatske. A zatim, ako se pokaže da ova ideja funkcionira, mogli biste dva sata svojega vremena izdvajati tijekom svih svojih putovanja ovom predivnom zemljom i fokusirati se na lokalna pitanja koja se – iz kojegod razloga – ne rješavaju. Pokazali biste se kao čovjek iz naroda, koji sluša – a nadajmo se i rješava – lokalne probleme. Politička korist mogla bi biti poprilična, a osim toga to bi, što je puno važnije, pomoglo i u popravljanju stvari u Hrvatskoj.

Budući da ćete doći na Hvar, pomislio sam da biste se mogli usredotočiti na pitanja vezana uz Hvar, a od kojih neka imaju i nacionalne implikacije.

1. Strana ulaganja

Ne moram vam govoriti koliko Hrvatskoj trebaju strana ulaganja. Imamo sjajan potencijal, no Hrvatska je na glasu kao pravo groblje za strane investitore, osobito u turizmu. Mislio sam da je to problem svih bivših jugoslavenskih država sve dok ranije ove godine nismo pokrenuli portal Total Montenegro News. U malenoj Crnoj Gori zbivaju se čudesne stvari. Premda je njezina obala minijaturna u odnosu na Hrvatsku, i iako postoji dojam da je Hrvatska daleko naprednija od svojeg malog susjeda, gotovo sva velika strana ulaganja u turizmu odlaze u Crnu Goru, a ne u Hrvatsku. A čak uspijevaju sagraditi i terene za golf, što se u Hrvatskoj još nije dogodilo, unatoč impresivnom strateškom planu Ministarstva turizma (2013-2020) o izgradnji 30 terena za golf – dvije godine prije završetka, još nije započela izgradnja niti jednog terena. Portonovi, Porto Montenegro, Lustica Bay – to su samo neka od ulaganja u rasponu između 200 milijuna i 1,1 milijarde. Premda vlada dojam da je u Crnoj Gori riječ isključivo o ruskom novcu, ulagači dolaze iz raznih zemalja, primjerice iz Kanade, Egipta, Katara i Azerbajdžana. S druge strane, u Hrvatskoj – državi koja je daleko veća i (na papiru) razvijenija, rezultati su slabašni. Napisao sam članak nakon svojeg prvog posjeta Crnoj Gori i Lustici Bayu, gdje je prvi luksuzni hotel otvoren, kako je i planirano, prošlog mjeseca – članak se zove Lekcije iz Crne Gore: Zašto se Lustica Bay nikada neće dogoditi u Hrvatskoj.

(Ovo je The Chedi Lustica Bay u Crnoj Gori na dan kad je prošlog mjeseca otvoren – divota).

Siguran sam da niste pročitali članak, no neki od vaših kolega jesu, uključujući i jednog zamjenika ministra koji je kako se čini verbalno napao jednog od mojih novinara na primanju koje je britansko veleposlanstvo prije nekoliko mjeseci organiziralo povodom kraljevskog vjenčanja. Nimalo lijepo ponašanje i to je sigurno nešto o čemu bih želio porazgovarati s vama, ako se ikad susretnemo. Zanimalo me je koja su najveća strana ulaganja na hrvatskoj obali, a poprilično sam se iznenadio onime što sam doznao. Malena Crna Gora u ovom trenutku ima nekoliko projekata koja prelaze 200 milijuna eura – najveća ulaganja na hrvatskoj obali u ovom stoljeću bili su Falkensteiner Punta Skala (2011 – 160 milijuna eura) i Sun Gardens Dubrovnik (2009 – 150 milijuna eura). U posljednjih sedam godina, mislim da nije bilo nijedno ulaganje iznad 100 milijuna eura. A u Crnoj Gori…

I tako dolazimo do Hvara. Ranije ove godine, na Hotel Adria Forumu u Zagrebu održana je prezentacija o ulaganjima u turizam u 2018. godine, s impresivnim iznosom od 940 milijuna. Čini se da nitko nije znao što točno uključuje tih 940 milijuna, a trebalo mi je dosta vremena da saznam neke informacije. Taj je iznos uključivao i 140 milijuna za Four Seasons na Hvaru i 160 milijuna za Hotel Belvedere u blizini Dubrovnika, no ti se projekti neće ostvariti ove godine, tako da je onaj impresivni broj već pao na 640 milijuna.

Vaš kolega, ministar turizma Gari Cappelli, javno je podržao projekt Four Seasons u zaljevu Brizenica u blizini Staroga Grada prije više od godine dana, na jednoj lijepoj svečanosti u Sesvetama. Bio sam tamo, a imamo i izvješće s tog događanja. Izgradnja je trebala započeti potkraj 2017. godine, a prvi gosti pristići 2019. godine. Time što je javno podržao projekt i rokove, pretpostavljam da je Ministar Capelli bio siguran u projekt i obaviješten o njemu. No, izgradnja nije započela 2017. godine kako je najavljeno, zapravo još uvijek nije započela. Nema još ni građevinske dozvole, a – kad sam posljednji put provjerio prije nekoliko dana – nije bio potpisan čak ni ugovor za pristupnu cestu. A u Crnoj Gori…

Riječ je o lancu Four Seasons, vjerojatno najpoznatijoj tvrtki koja se ikad pojavila u hrvatskom hotelijerskom sektoru. Cijeli svijet to gleda, kao i oni strani ulagači. A nemojmo zaboraviti ni radna mjesta – njih oko 350 – tako važna u ovom vremenu masovnog iseljavanja.

No, to čak nije ni najveće planirano ulaganje na Hvaru. Prije JEDANAEST godina, neki su Norvežani kupili (ili su barem tako mislili) zemlju u blizini Sućuraja, kako bi sagradili luksuzni resort vrijedan 270 milijuna eura. To bi donijelo daljnjih 500 radnih mjesta i razvoj siromašnijeg istočnog dijela našeg voljenog otoka. Još 2014. godine, kad je jedan sličan projekt u Grčkoj otvoren na vrijeme, napisao sam članak za Google News u Kanadi, pitajući se kako je moguće da je Grčka (poznata po svojoj birokraciji) uspjela učiniti ono što Hrvatska ne može. Ovdje možete pročitati članak u Jutarnjem listu o mojemu tekstu. To je bilo 2014. godine. Četiri godine poslije, norveški investitori u Sućuraju još su vijek vrlo daleko čak i da samo pomisle na početak izgradnje.

Ulaganja od 410 milijuna eura na jednom otoku, 850 radnih mjesta. Proširenje ponude u sektoru luksuznog turizma. Novi prihodi od poreza. Popravljanje ugleda Hrvatske kad je riječ o stranim ulaganjima.

A iseljavanje se nastavlja…

Obojica znamo da se stvari mogu ubrzati ako im pravi ljudi počnu obraćati pozornost, a ne postoji nitko moćniji od vas kao premijera. Na primjer, u ovom se trenutku u Jelsi odvija rasprava o tome kako je jedno zemljište, zaštićeno područje u vlasništvu države, navodno podijeljeno u dvije čestice, kako mu je izmijenjena namjena, i kako je sve to upisano u knjige za samo osam dana. Dakle, neke stvari JESU moguće.

Radna mjesta, porezni prihodi, golema strana ulaganja, razvoj hrvatske industrije luksuznog turizma. Sve pozitivne stvari…

Ako možete pronaći tih dva sata među svim svojim obvezama, možda biste mogli to provjeriti?

2. Korištenje pesticida koje EU ne dopušta

Ne moram vam ni govoriti da je Hvar pravi raj, jedan od najboljih otoka na svijetu. To je otok čiju prirodu Eco Hvar tako uporno želi zaštititi. Vivian već dulje vrijeme piše o opasnostima od pesticida koji se koriste i pokušava za tu temu zainteresirati i lokalne vlasti, a u tome ima i određenog uspjeha.

Načelnik Jelse Nikša Peronja je 2016. godine potpisao izjavu zajedno s Eco Hvarom o osviještenosti o problemu pesticida. Premda su takve inicijative dobrodošle, čini se da se korištenje štetnih pesticida – uključujući i nekoliko koje EU ne dopušta, kako tvrdi Eco Hvar – i dalje nastavlja, i to s vrlo štetnim posljedicama. Ovo nije pitanje koje se tiče samo Jelse ili Hvara, već cijele države. Osim zdravstvenih posljedica korištenja takvih pesticida, postoji i – pretpostavljam – mogućnost pravne reakcije Europske unije zbog korištenja takvih proizvoda. Eco Hvar je objavio VRLO detaljne informacije o tome, i o tome zašto projekt zaprašivanja treba žurno preispitati. Možda biste vi ili netko od vaših savjetnika mogli pronaći vremena u onih dva sata da se nađete s predstavnicima Eco Hvara kako bi vam to mogli podrobnije objasniti, s obzirom da to nije moje područje. Dio detaljnijih informacija može se pronaći i u ovom članku.

To je, naravno, nacionalno pitanje koje se možda može riješiti vrlo brzo, na korist svima, i bez potencijalnih tužbi.

3. Sloboda medija

Kad smo već god tužbi, čini se da se meni sprema jedna. Vaš domaćin idućeg tjedna, načelnik Jelse Nikša Peronja, najavio je to tijekom javnog skupa u Vrboskoj – taj trenutak možete vidjeti na gornjoj snimci.

Vjerojatno ni ne znate da naš mali TCN portal dosta piše o vama (i to ne uvijek pozitivno – oprostite, premijeru…), ali ovo je prvi put u mojemu životu da me netko tuži. Naravno, dok ne vidim pojedinosti tužbe neću znati što je točno razlog, ali načelnik Peronja spomenuo je nešto o ružnim stvarima koje sam napisao o njemu, misleći na pojedine aspekte nedavne dodjele koncesije za Gradsku kavanu u Jelsi (gdje ćete se nesumnjivo osvježiti idućeg tjedna) i prenamjene zemljišta na otočiću Zečevu. Napisao sam cjelovit prikaz tribine u Vrboskoj, zajedno s video snimkama, što sve možete pogledati i pročitati ovdje.

Mislim da neću odati nikakvu državnu tajnu ako kažem da hrvatski mediji nemaju baš najbolji ugled u svijetu, a da su tek rijetki neovisni. Pretpostavljam da niste baš oduševljenim portalom Index.hr nakon događanja ranije ove godine, ali nadam se da ćete se složiti da je njegova neovisnost važan dio hrvatske medijske scene. I ja sam potpuno neovisan, premda sam daleko manji od moćnog Matije Babića, a počinjem shvaćati i zašto u ovoj zemlji nema baš puno neovisnog novinarstva. Osim što me tuži najmoćnija osoba u gradu, i reakcija drugih medija na probleme o kojima pišem puno mi je toga otkrila. To je nešto o čemu bih želio porazgovarati s vama, ako se ikad nađemo.

No, pitao sam se bih li vas mogao zamoliti za uslugu, budući da ćete kad dođete porazgovarati s načelnikom Peronjom. U svojem izvješću o tribini u Vrboskoj postavio sam nekoliko pitanja, i nisam očekivao da će mi odgovoriti na njih (zašto biste razgovarali s nekim koga tužite?), no nadao sam se da bi mu drugi mediji mogli postaviti ista ta pitanja. Malo naivno od mene, sigurno mislite – što smo ono upravo rekli o neovisnim medijima? Dakle, ako biste vi ili, još bolje, netko od vaših suradnika mogli postaviti načelniku ista ova pitanja iz članka i poslati mi odgovore, bio bih vam jako zahvalan. Evo tog dijela mojeg članka:

Planirao sam na tribini postaviti još jedno pitanje, ali sam se predomislio, jer je to moglo načelnika dovesti u neugodnost. Kolikogod to možda zvučalo neobično za reći o prvoj osobi koja će me tužiti, zapravo mi je načelnik Peronja prilično drag, kao što sam nekoć bio i ja njemu (barem sam takav dojam imao) – znali smo doista sjajno razgovarati.

No, možda bi bilo poštenije dati načelniku Peronji nešto vremena da promisli o pitanjima i postaviti ih ovdje. Ne očekujem da će mi načelnik Peronja odgovoriti, ali bilo bi zanimljivo doznati odgovore, ako mu ih netko drugi odluči postaviti. U interesu transparentnosti…

1. Tvrdite da nemate informacija o povezanosti između tvrtke Luksar Solutions i Carpe Diema, i vjerujemo vam na riječ. Jeste li se ikad susreli s nekim od vlasnika ili menadžera Carpe Diema?

2. Ako jeste, kad ste posljednji put bili u kontaktu – SMS-porukama, preko WhatsAppa, Vibera, Facebooka, e-maila, telefona, uživo, ili bilo kojim drugim načinom komunikacije?

3. Ako jeste, o čemu ste razgovarali i koji je bio razlog za sastanak?

4. Ako jeste, koliko ste često u kontaktu s nekim od vlasnika ili menadžera Carpe Diema – vrlo rijetko, nekoliko puta dnevno, jednom tjedno, jednom mjesečno? Koji su razlozi za te razgovore? Mislim da bi neki od onih koji su glasovali za vas željeli znati za to.

Ako biste vi ili netko od vaših suradnika to mogli učiniti, bio bih vam zahvalan. Postoji velika (tiha) skupina ljudi koja traži odgovore. Možete ih poslati na [email protected].

4. Najveći prosvjed u Hrvatskoj danas – prosvjed iseljavanjem

Rado bih došao i poslušao vas govor kad budete u Jelsi, no mislim da to ipak neću moći. Načelnik Peronja mi je prije nekoliko godina uputio doživotni poziv na sve takve skupove, ali mislim da ne bi bilo primjereno da dođem, s obzirom na skorašnju tužbu. Osim toga, pojavili bi se i problemi s rasporedom sjedenja. Naime, otkad sam napisao ove članke, dogodile su se tri stvari:

1. Dobio sam brojne privatne poruke potpore i dodatne informacije o navodnim nepravilnostima u mojemu gradu. Čak sam osnovao i fond za donacije za neovisnost novinarstvo u Hrvatskoj i za svoju pravu obranu (ovdje je). Dirnut sam darežljivošću, potporom i riječima ohrabrenja potpunih stranaca.

2. Dobio sam razne dokumente o drugim temama za koje ljudi kažu da bih ih trebalo obraditi. O novim navodnim nepravilnostima.

3. Nitko više ne želi sjediti na trgu sa mnom, i nitko me više ne želi pozdraviti. Ne smeta mi to, budući da imam puno posla, a da sam ovdje još vrlo kratko i da će mi ovo biti posljednje ljeto koje ovako dugo provodim u Jelsi. Nije riječ o tome da me svi mrze (premda kod nekih doista nisam popularan), nego o tome da nitko ne želi biti VIĐEN da mi pruža potporu u javnosti, budući da bi to moglo biti primijećeno, što bi nadalje moglo ugroziti njihov položaj u gradu. Vrlo je neobičan osjećaj sjediti sam na trgu bez prijatelja, a istovremeno u svim kafićima vidjeti prijatelje koji vam šalju poruke. Napisao sam članak o tome pod naslovom Umjesto da ih prebrojava kao ovce, hoće li Hrvati ikad ustati da se na njih računa? To je jedan od glavnih razloga zašto je najveći prosvjed danas u Hrvatskoj onaj u tišini – prosvjed iseljavanjem.

To je pomalo čudan – ali ne i neugodan – osjećaj, biti neovisni novinar u malenom gradu u stranoj zemlji, gdje je najmoćnija osoba u gradu javno objavila da će vas tužiti. A gdje gotovo nitko ne želi javno s vama razgovarati, ali vam cijelo vrijeme šalju privatne poruke potpore.

Biste li sjeli sa mnom kada dođete u Jelsu, Andreje, na možda 15 minuta od onih dva sata? Bez potvrde najmoćnije osobe u Hrvatskoj da je u redu sjesti s nevažnim stranim neovisnim novinarom koji 16 godina živi u vašoj zemlji, ne znam što da radim sa svim tim dokumentima. Kao neovisni novinar u državi kao što je Velika Britanija, objavio bih ih bez problema, no ne mogu riskirati da me opet netko tuži. Nalazit ću se u Cafeu Splendidu, nasuprot Taranteli. Lako ćete me vidjeti – debeli ružičasti Britanac s računalom i bez prijatelja. Barem ne u javnosti.

Razumijete što želim reći?

Dosta od mene, i oprostite na ovako dugom pismu. Konkretna strana ulaganja, pesticidi, sloboda medija i kako riješiti prosvjed iseljavanjem – to bi bile moje četiri teme ako biste imali vremena pozabaviti se njima. Siguran sam da postoje i druge stvari. Nadam se da vam se sviđa ideja da se tijekom svojih putovanja na dva sata usredotočite na lokalna pitanja – mislim da bi vam to moglo donijeti dosta potpore. Ako ste previše zaposleni, ili ako vam ništa od ovoga nije zanimljivo, u potpunosti vas razumijem.

Ugodno se provedite u Jelsi. Vjerojatno će se osjećati kao da ste u Zagrebu – čujem da se sprema nova fontana.

Pozdrav,
Paul