Pandemijsko vrtlarenje usred grada Zagreba: 2. dio – Sjetva

Total Croatia News

hdfk_show-287x300.jpg

8. 5. 2020. – U seriji članaka na Total Croatia News stranici na hrvatskom jeziku čitajte kako se autorica odlučila i provela pandemijsko vrtlarenje usred grada Zagreba (prvi članak iz serijala); danas su na redu priprema zemlje i sjetva.

Ako znate išta o vrtu, odnosno biljkama uopće, nakon što ste vidjeli ove moje fotke i pročitali opis zemlje u koju sam planirala posijati to sjeme, sigurno ste se zapitali neku varijantu pitanja: “Pa dobro, jesi ti normalna?!”, na što se nastavilo “A tu joj ništa neće niknuti, u takvoj lošoj zemlji, džaba se uopće jadna trudi…”

E, pa, dopustite da vas malo utješim: znam. Znam da nema šanse da iz ovakve očajne zemlje išta uspije izrasti, koliko god dana ja provela rukama vadeći kamenje. A i, sasvim slučajno, imam i točno ono što mi treba da od te zemlje napravim – normalnu, plodnu zemlju. Imam kompost koji je nastao u mom dvorištu. Možda ste u nekoj od fotografija u prvome članku vidjeli plavu veliku kantu u samom uglu mog dvorišta (a možete je vidjeti i u prvoj sljedećoj fotografiji), tamo raste taj kompost. Radimo ga već godinama, daleko prije nego je grad Zagreb osigurao odvojeno prikupljanje bio-otpada. Tijekom normalnog kuhanja bio-otpad skupljamo u jednu posudu od sladoleda (naravno da se može kupiti i posebna posuda samo za to, s dobro prijanjajućim poklopcem, ali budete li pratili ovaj moj serijal, brzo ćete shvatiti da je meni prilično bitno u životu ne kupovati nove stvari za svaku prigodu, nego koristiti ono što se ima pri ruci i snaći se s time), napuni se svakih par dana pa je ispraznimo vani u plavu kantu. U nju, naravno, ide i pokošena trava, lišće koje s naših stabala padne u jesen i sav drugi bio-otpad koji se stvori tijekom godine. Kanta na dnu ima vratašca kroz koja se onda jednom godišnje otprilike izvadi mnogo kvalitetnog, zdravog komposta, savršenog za onu travu koju stalno spominjem, ili malo začinskog bilja koje redovito imam u dvorištu. Ove godine, jasno, gotovo sav kompost otišao je na moj vrt. Ne mogu vam čak niti reći u kilogramima koliko smo ga izvadili i ubacili, ali vjerujte mi na riječ da je bilo mnogo i da stvarno vjerujem da nakon toga kvaliteta zemlje ne bi trebala biti problem.

hdfk_show-287x300.jpg

A onda kad smo bacili sav taj kompost i sve to fino usitnili i pripremili, jasno da se razina zemlje nešto podigla i da je počela prijetiti da će se „slijevati“ po opločnicima pokraj, u smjeru kojih ima pad. To sam, moram se pohvaliti, zapravo i anticipirala, pa sam unaprijed znala da će trebati napraviti ogradicu. Sreća da imam još mnoštvo ostataka od svoje stare ograde koju sam morala skinuti, te partnera koji ima ubodnu pilu i nije ga strah upotrijebiti je, pa smo relativno brzo izradili ogradicu. Još sam uvijek jako ponosna na nju i mogu vam prijaviti da, nakon ovih ozbiljnih kiša koje su pale u Zagrebu nakon duge suše, stvarno dobro radi svoj posao.

Spominjala sam u posljednjem tekstu da sam kupila peršin, mrkvu, blitvu, špinat, rukolu i tikvice. Od toga u ovaj vrt ne ide peršin, jer peršin ide u jednu veliku teglu u kojoj već godinama uzgajam začinsko bilje, gdje će se ove godine družiti s novim, mladim bosiljkom. Zasijala sam ih, napravila od otpadnog najlona za njih mali plastenik i za sad se čine da im je dobro. To znači da nam ostaje 5 vrsta, odnosno da svoj vrt moram podijeliti u 5 dijelova. Nakon ponešto crtanja, računanja i prekrajanja, to izgleda otprilike ovako:

IMG_20200503_134912.jpg

(Tako bi nacrt napravili i izračunali svi normalni ljudi za svoj vrt od 3 kvadrata, jelda?) Tikvice su morale ići na jedan od rubnih dijelova, tako da ako rode mogu njih staviti da rastu i razvijaju se uz sami vrt, a ne u njemu. Za mrkvu sam nekako zaključila da je bolje da je ona uz živu ogradu, postojao je i neki relativno dobar razlog zašto sam špinat stavila na mjesto na kojem jest, ali ga se sada ne mogu sjetiti, a položaj rikole i blitve odredila sam gotovo posve slučajno. Izmjerila sam i podijelila svoj vrtić opet dijelovima davne ograde i pažljivo, prema uputama, posijala svojih 5 budućih povrća.

I sve što nam sad preostaje je zalijevati vrt redovito i čekati da biljčice izniknu. Ili možda ipak uspijem smisliti još nešto da im poboljšam šanse? Čitajte u sljedećem članku u serijalu.

 

Subscribe to our newsletter

the fields marked with * are required
Email: *
First name:
Last name:
Gender: Male Female
Country:
Birthday:
Please don't insert text in the box below!

Leave a Comment