16. svibnja 2020 – Turistički budžeti su zamrznuti tijekom pandemije. Kako 319 turističkih zajednica u Hrvatskoj odgovara na poziv da ih se besplatno reklamira? Pročitajte pregled rezultata našeg poziva Virtual Croatia.
Živimo u čudnim vremenima, a to je u Hrvatskoj istinitije nego drugdje.
Mi smo turistička zemlja, s otprilike četiri milijuna stanovnika. Pritom, da upotrijebim metaforu ministra Cappellija iz doba korone, “Hrvatska diše turizam”.
U tolikoj mjeri da, ako postoji ikakva naznaka života, sagradimo lokalnu turističku zajednicu i instaliramo direktora. Pa to na kraju ispadne da imamo jednu turističku zajednicu na svakih 12,500 ljudi u Lijepoj Našoj – ako u račun ne uključite 20 regionalnih zajednica iz Hrama Turizma, nacionalne Hrvatske Turističke Zajednice.
Vremena su teška u Kraljevstvu Slučajnog Turizma. A dolaze još i izbori. Toliko teška da mi je prošli tjedan organizator prilično poznatog događaja na nacionalnoj razini rekao da ga je turistička zajednica s kojom surađuje zamolila da im vrati novac koji su uložili u taj događaj. Samo do srpnja, obećali su, “jer im treba za izbore, ali će mu biti vraćeno odmah nakon izbora”.
Tako prolaze dani u Moćnoj Državi Uhljebistanu.
Turistička promocija je zamrznuta. Posve nečuveno, ali u trenutku kad deseci tisuća radnika u privatnom sektoru gube svoje poslove, plaće onima koji rade u lokalnim turističkim zajednicama smanjene su između 4 i 20 posto. Nitko, naravno, nije izgubio posao, ipak se radi o javnom sektoru u Hrvatskoj, ali smanjenje plaće? I nestanak promotivnog budžeta koji možemo podijeliti svojim rođacima? Ljudi koji žive od Moćne Države Uhljebistan nisu bili sretni.
Bila je to užasna situacija. Zamislite te jadne turističke zajednice, svih njih 319, sa smanjenim plaćama i bez budžeta da podrže događaje koje organiziraju njihovi rođaci ili (o, da, još ta sitnica) da promoviraju hrvatski turizam. Ovaj koronavirus ih je zaista uništio.
Prije nego što sam se preselio u Hrvatsku, radio sam kao humanitarac u Somaliji, Gruziji, Ruandi i na rubu Sibira. Ta me humanitarna crta nikad nije napustila. Nisam imao gotovine da nahranim baš sve rođake u ovim teškim vremenima, ali mogao sam malo pomoći s (o, da, ta sitnica) promoviranjem turizma. Izdao sam objavu za medije, koju je prenijelo mnoštvo hrvatskih medija, u kojoj sam svakoj turističkoj zajednici koja to želi ponudio besplatni članak na našoj platformi, Virtual Croatia. Samo mi pošaljite neki alat, ja ću učiniti sve ostalo.
Hrvatska turistička zajednica pomogla mi je tako što su mi dali aktualnu bazu svih lokalnih turističkih zajednica, pa sam barem mogao biti siguran da će moja ponuda stići na prave adrese.
Poslao sam ponudu koju sam već opisao, znajući da živimo u teškim vremenima i da nemam novca da ih podmitim a kako bi oni prihvatili moju besplatnu ponudu.
I, kakvi su bili rezultati? Koliko od ovih vrlo zaposlenih turističkih zajednica – koje nemaju budžeta da nahrane rođake niti turista da ih ometaju – je uopće reagiralo na ovu ponudu od koje oni osobno nisu imali nikakve koristi?
Poslao sam ponudu 30. travnja. Dva tjedna kasnije, impresivnih 26 % od 319 turističkih zajednica kojima je ponuda poslana pronašlo je vremena i interesa da uopće otvore moj e-mail.
Impresivnih 26 % pronašlo je vremena između svojih drugih obaveza tijekom pandemije, bez turista i bez promotivnih aktivnosti da uopće otvore moj email. Posve razumljivo, s takvim groznim smanjenjima plaće, zašto bismo uopće otvorili ovaj e-mail, zapitalo se preostalih 74 %!!
Nevjerojatna je ta bahatost! S kojim pravom taj debeli Irac meni šalje poslovne e-mailove, kad mi je plaća smanjena 4-20 %!! Iako sam lani imao samo 2047 turista (impresivnih 6 tursta dnevno), ne samo da nam ne treba nikakva, pa ni njegova pomoć, nego ćemo se i odjaviti s njegove liste!
Ono što sam otkrio jest da, posebno u Središnjoj Dalmaciji, postoji nova generacija turističkih zajednica. Mladi direktori koji žele komunicirati s turistima, a ne sa svojim rođacima. Ravno 18 turističkih zajednica prihvatilo je moju ponudu, ili to možete gledati tako da kažete da njih 301 nije.
Sanjajte danas, posjetite Opatiju sutra.
Nemojte propustiti Klis (u originalu je bilo Don’t Miss Klis, što je šala koja se neminovno gubi u prijevodu, op. prev.).
Stiže ih još desetak.
Šaljem isprike djelatnicima onih 225 turističkih zajednica koji nisu niti otvorili moj e-mail. Uz isprike, šaljem i čokoladne kolačiće onima koje sam toliko inkomodirao da su jednostavno morali otkazati svoju pretplatu. Nadam se da će vam se uskoro u potpunosti vratiti vaši budžeti, a plaće vratiti na stare razine – ne, zapravo, nadam se da će se povećati – i koga boli ki*a za turiste?
Ako ste turistička zajednica koja bi se željela uključiti u naš projekt Virtualne Hrvatske, ovdje možete pronaći detalje.
