6. 5. 2020. – Svijet se sve brže kreće u smjeru digitalnog doba a Hrvatska drži EU Predsjedništvo, ali Moćna Država Uhljebistan i dalje se čvrsto drži svog digitalnog šampiona – skromog uređaja za slanje i primanje faksova.
Kada ste posljednji put primili ili poslali faks? Sjećate li se uopće?
Ove godine? Prošle godine? U ovom stoljeću, ili u prošlome?
Ili, ako ste mlađa osoba, jeste li IKAD poslali faks? Znate li, zapravo, kako se to uopće radi?
Čini se da već postoji velik postotak populacije koji je premlad da bi uopće živio tijekom ere slanja faksova.
https://www.youtube.com/watch?v=oR05xdavY-4
Ovaj video s YouTubea objašanjava ljudima kako se koristi uređaj za faksove i ima već skoro milijun pregleda.
Rado se sjećam našeg uređaja za faks iz St. Petersburga 1992. Komunikacije u post-sovjetskoj Rusiji bile su užasne, ali činilo se da faks radi besprijekorno. A 1995. u Manchesteru, Moskvi i Tampereu u Finskoj, uredski su uređaji za faks po cijelom svijetu vrijedno slali mnoštvo teretnih listova.
Ali, kad sam posljednji put poslao faks? Mora da je prošlo već 10 godina.
Otkud mi sad odjednom interes za faks? Počelo je kad sam lokalnim turističkim zajednicama poslao naš besplatni promotivni članak kojim im nudim suradnju na našoj Inicijativi za Virtualnu Hrvatsku. Nacionalna Hrvatska turistička zajednica bila je toliko ljubazna da mi ustupi bazu kontakata svih lokalnih turističkih zajednica. Lista je bila iznimno točna i redovito osvježavana novim podacima, ali onda sam uočio nešto što je nekome tko živi u Uhljebistanu već 18 godina potpuno normalno, ali istovremeno posve čudno nekome tko živi u modernom digitalnom svijetu.
Podaci za kontakt uključivali su ime, adresu, web stranicu, adresu e-maila, telefonski broj. I broj faksa.
Otprilike 80 % hrvatskih turističkih zajednica još uvijek ima faks. Vjerojatno imaju i Instagram i Facebook, što su korisni alati u turističkoj promociji u 21. stoljeću, ali baze kontakata bilježe njihove brojeve faks uređaja.
I problem je što mi se to uopće nije učinilo čudno, dok se nisam pokušao sjetiti kad sam posljednji put koristio taj uređaj. I ovo nije kritika turističkih zajednica, nego se radi o svakodnevnoj stvarnosti u Uhljebistanu. I tada sam shvatio da je faks zapravo simbol prenapuhane birokracije koja je naša svakodnevica. Digitalni šampion Uhljebistana 2.0.
Bio sam znatiželjan kako te stvari izgledaju na web stranicama ministarstava. Evo uvodne stranice Ministarstva turizma. Postoji stranica s kontaktima, ali na naslovnici se nalazi malena kućica s kontaktima. Godina je 2020., Hrvatska predsjeda Europskom Unijom. Nema kod nas e-maila, možete nas dobiti na faks.
Ministarstvo unutarnjih poslova nešto je naprednije: nema broja faksa, ali navedene su dvije adrese e-maila, jedna za policiju a druga za pitanja.
S druge strane, Ministarstvo vanjskih poslova odlučilo se nositi s povišenim zahtjevom za informacijama koje donosi predsjedanje Unijom tako što su objavili dva broja linija faksa, dok su istovremeno objavili jedan telefonski broj i jednu adresu e-maila.
Zaa razliku od manje naprednih zemalja, poput Zimbabvea, gdje se čini da faks više ne postoji – samo tri telefonske linije i e-mail.
Možda je ova opsjednutost faksovima neka bivše-jugoslavenska stvar, palo mi je na pamet, pa sam pogledao kako stvari izgledaju u Sloveniji. O, pa oni su veoma moderni!
Istovremeno, u Albaniji koja preživljava bez fakseva, imaju nešto što se naziva ‘WhatsApp’.
Ali u Hrvatskoj, samo je jedan digitalni šampion.
Počeo sam se pitati je li problem u meni, pa sam pitao svoje prijatelje na Facebooku da podijele svoja iskustva. Postavio sam im tri pitanja (možete vidjeti cijeli razgovor – moj profil na Facebooku je javan).
1. Jeste li u posljednjih 12 mjeseci primili ili poslali faks?
2. Ako niste, kada ste to otprilike posljednji put učinili?
3. A za mlađe među nama, jeste li ikad koristili faks?
Rezultati su bili veoma zabavni, svih 77 komentara koje sam dobio do sada, i iznenadila me strast iznešena u odgovorima.
I čini se, osim nekih banaka, JEDINI put kad ljudi koriste faks je kad moraju komunicirati s Moćnom Državom Uhljebistanom.
Jedan od najdražih komentara mi je ostavio Jason u Splitu, čija punica je pronašla dobru svrhu za svoj faks-uređaj: služi kao ukras.
I zamislite se malo nad mladom Mihaelom, koja sa svojih 23 godine ne samo da nikad nije koristila faks, nego nije niti sigurna kako on zapravo izgleda. Provjerio sam i sa stažisticom koja za TCN upravlja društvenim mrežama (i vrlo je učinkovita u tome) i u njenih 20 godina u Prelijepoj Hrvatskoj ni ona nijednom nije slala niti primala faks.
Dakle, čini se da većina stanovnika Moćne Države Uhljebistan nije opremljena za uporabu ove tehnologije, nego biraju koristiti se nečim što se naziva e-mail, SMS i društvene mreže.
Što da sad radimo? Da upišemo cjelokupnu populaciju u masovni program osposobljavanja o tome kako se koristiti uređajem za slanje faksova?
Ili možda, samo možda, da potaknemo digitalne šampione koji upravljaju ovom zemljom da shvate da je predsjedanje Europskom unijom u 2020. korištenjem faks uređaja tako… kao iz 1980-ih.
Za najnovije progresivne vijesti iz Moćne Države Uhljebistana,
For the latest progressive developments from the Mighty State of Uhljebistan, pratite naše objave koje se tiču te Obećane Zemlje.
