Život stranaca koji su već dulje vrijeme u Hrvatskoj prilično je zabavan.
Naravno, to sa sobom donosi i potrebu za određenom dozom prihvaćanja. Kao što smo već vidjeli, na primjer,je li u redu da stranac u Hrvatskoj ima mišljenje??
Nakon što naučite da vam nije dopušteno imati mišljenje, druga važna stvar koju trebate prihvatiti da biste živjeli u miru jest da će se, bez obzira na to što rekli, netko usprotiviti i započeti raspravu. Stoga ili imajte vrlo debelu kožu ili nemojte ništa govoriti.
Razmišljao sam o svemu tome nedavno uz hladno pivo i počeo osjećati blagu paniku. Kristina Ercegović, koja vodi poduzetnički klub Business Cafe, pozvala me da govorim na prvom izdanju Business Cafe Internationala, na kojemu su stranci koji posluju u Hrvatskoj dobili prigodu održati predavanja i međusobno se upoznatu, te se pridružiti njezinoj odanoj ekipi uspješnih hrvatskih poduzetnika.
Govorenje u javnosti jedna je od rijetkih stvari u životu koje se grozim više od blitve i kelja pupčara, no Kristina je bila vrlo uvjerljiva pa sam se u društvu svojeg piva nekoliko dana prije događanja počeo pitati što bih zapravo trebao reći. Sasvim sigurno nisam najuspješniji poslovni čovjek koji se ikad pojavio na ovim prostorima, pa je bio popriličan izazov odazvati se pozivu da iznesem svoje savjete brojnim uspješnim poduzetnicima.
A onda je netko prokomentirao jedan od mojih postova s nekom pozitivnom porukom o Hrvatskoj koju sam objavio na društvenim mrežama. Negativna reakcija, s porukom da ću jednog dana napokon shvatiti kakva je Hrvatska, a zatim i val uvreda.
Bio sam vrlo zahvalan tom kritičaru budući da mi je pružio ideju za moju prezentaciju, za koju sam bio siguran da će zainteresirati publiku, kao i prikriti činjenicu da jednostavno nemam neki pametni poslovni savjet koji bih mogao dati.
Tri Faze Učenja za Strance u Hrvatskoj: Ljubav, Mržnja & Nirvana
Kad kažem nešto pozitivno o Hrvatskoj, ljudi se smiju, a kad kritiziram, onda me vrijeđaju. To je vrlo zanimljivo. No, shvatio sam da je iskustvo stranaca koji žive ovdje povezano s fazom u kojoj se nalaze od ukupno tri faze učenja. Upoznajmo ih sada redom.
Faza 1 – Ljubav (oko 70% stranaca, možda i više)
Proveo sam 13 godina života u Hrvatskoj zaglavljen u fazi 1, a bilo je puno situacija u kojima sam žalio što sam ušao u drugu fazu, no s tim je sada napokon kraj jer je treća faza najbolja od svih.
Što se ima za ne voljeti u vezi s Hrvatskom? Predivno turističko odredište, zapanjujuća priroda, opušten način život, sjajno vrijeme, divna hrana i vino, i daleko niže cijene od država kao što je Velika Britanija. Nisu samo turisti oni koji žive u prvoj fazi.
Mnogi stranci koji žive ovdje također su zaglavljeni u toj fazi, kao što sam i ja bio toliko dugo. Ako ne govorite jezik, teško je pratiti što se doista događa u državi. S toliko puno drugih stranaca s kojima se možete družiti, dodir sa stvarnim svakodnevnim životom u Predivnoj Hrvatskoj ograničen je na povremene bitke s birokracijom kako bi se dobila poneka dozvola ili možda njih tri.
Zarađujete li dovoljno za život (a mnogi to rade preko interneta ili s prihodima izvan Hrvatske), onda je faza 1 života u Hrvatskoj dosta dobra. I svesrdno je preporučam.
Faza 2 – Mržnja (oko 25% stranaca)
If life is so good then, why is everybody always complaining and all the young people leaving?
Ako je život tako dobar, zašto se onda svi neprestano žale, a mladi odlaze?
Dolazimo do faze 2 – Mržnje. Krivac za pokretanje TCN-a u potpunosti je moj prijelaz iz faze 1 u fazu 2. S današnjeg gledišta, ne mogu vjerovati koliko sam naivan bio kad sam pomislio da bih mogao pokrenuti informativni portal o državi o kojoj se moje poznavanje, uz iznimku otoka Hvara, ograničavalo na barove u Dioklecijanovoj palači i maleni djelić središta Zagreba. Priča o dvije Hrvatske: prije i poslije otkrića Uhljeba, bila je poput otvaranja Pandorine kutije (samo još gore). Nakon što sam ušao u svijet moćne države Uhljebistan, idilična Hrvatska iz faze 1 zauvijek je izgubljena.
Počeo sam se daleko češće tuširati. Nisam mogao vjerovati o brojnim pričama o otvorenoj korupciji, nepotizmu i tragična svjedočenja onih koji nemaju ništa, a koje su bile realnost za milijune izvan mojeg izoliranog i predivnog Hvara iz faze 1.
Nepravde i nejednake mogućnosti, toliki mladi koji odlaze ne zato što ne mogu pronaći posao, nego zato što su isključeni iz sustava u kojemu se mogućnosti otvaraju putem veza, a ne osobnih zasluga. Pridodamo li tome radost vođenja tvrtke u ovoj zemlji, neprestanu negativnost tolikih i na najmanju pozitivnu poruku, počeo sam se pitati: jesu li u pravu svi oni koji ismijavaju moju pozitivnost i predviđaju da će doći vrijeme kada ću i ja dignuti ruke od Hrvatske i otići? Počeo sam ozbiljno sumnjati, dok se moj odnos prema državi koju sam počeo voljeti mijenjao.
Faza 3 – Nirvana (oko 5 % stranaca)
Mračni trenuci faze 2 nužno su zlo da biste došli do faze 3 – Nirvane, što je najbolje stanje ako ste stranac u Hrvatskoj, barem po mojem mišljenju.
Iskreno i otvoreno pisanje o Hrvatskoj donijelo je i nešto dobro. Premda su članci i konstruktivna kritika izazivali val vrijeđanja, donosili su i poruke ohrabrenja. Iz cijele Hrvatske i dijaspore. Maleni mjehurići pozitivnosti iz cijele zemlje, od ljudi koji su već odavno digli ruke od Države, ali vole Hrvatsku i žele živjeti ovdje. U svojim mjehurićima, samo su minimalno dolazili u kontakt s Državom. Njihovi se mjehurići sastoje od Hrvatske njihovih prijatelja, obitelji, prirode i poslova –to je općenito vrlo sretna sredina u kojoj se usredotočuju na ono što je doista važno.
Jedna mi je hrvatska prijateljica rekla da ne prati politiku jer to jednostavno nema smisla. Osim svih negativnosti koje bi i anđele u raju dovele do uzimanja antidepresiva, nije imalo smisla i zato što se nikad ništa ionako neće promijeniti. Puno je bolje vrijeme provoditi planinarenjem po predivnim hrvatskim planinama, daleko od Uhljebistana.
Polagano, vrlo polagano, sve se više tih mjehurića počelo dodirivati. Bili su to mjehurići pozitivnosti koji plutaju po Uhljebistanu i ostaju imuni na ludilo oko njih. Ti su se mjehurići počeli povezivati, neki i putem TCN-a. Sjajne nove inicijative u medicinskom turizmu, poduzetništvu, kontaktima s novim naraštajem iseljeništva, idejama za očuvanje prirodnog okoliša i inovativni luksuzni turizam, kao i veća izloženost poticajnom svijetu i golemom potencijalu hrvatske IT industrije.
Dobro došli u Hrvatsku faze 3, vjerojatno najuzbudljivije i ponajviše okrepljujuće mjesto u kojemu sam živio u svojih 50 godina na ovom divnom planetu. Hrvatska takve pozitivnosti, dinamičnosti i inovativnosti s najluđim idejama da često liježem smijući se te se ustajem smijući se. Moja supruga još mi nije rekla da se smijem i u snu, no ni to me ne bi iznenadilo.
Za Hrvatsku faze 3 potrebno je razumjeti i prihvatiti način na koji Hrvatska funkcionira. I odnos s Uhljebistanom je drukčiji, kao što sam to objasnio na okupljanju Business Cafe Internationala, dio kojeg možete pogledati dolje.
Usporedio sam to s osobom koja voli piti, a živi u Norveškoj ili Švedskoj. U Skandinaviji postoji visok porez na alkohol, što je dio cijene koju plaćate za život tamo ako želite zadovoljiti svoju naviku ispijanja pića.
Isto je i s Hrvatskom, njezinim predivnim načinom života i prirodnim ljepotama. Dio cijene koju plaćate je porez na uhljebe. Platite ga, krenite dalje i okružite se mjehurićima pozitivnosti i mogućnosti.
Nadam se da će i neki od vas ubrzo doseći fazu 3. Riječ je o doista nadahnjujućem mjestu.
A ako ste i vi jedan od tih mjehurića pozitivnosti i želite nam se javiti, kontaktirajte nas na [email protected]
Razmišljate o selidbi u Hrvatsku? Evo nekoliko naputaka o onome što biste trebali imati na umu na našim stranicama Hrvatska u 100 stranica Život u Hrvatskoj..
